Ave Maria, ora pro nobis peccatoribus!

Ave Maria, ora pro nobis peccatoribus! • • • • •

U podlozi ovog bloga: moj rad - mural sa motivima podravskih vinograda u vinogradu obitelji dr. Marijana Jergovića u Aršanju (reljef: beton + boja).


četvrtak, 2. kolovoza 2012.

Moja prabaka i pradjed 1925.

Moja prabaka, sa mamine strane, Katarina Tišljar rođ. Palaić (baka Katička). Snimljeno 1925. (1897-1982.). Napisala je 1936. godine poveči esej "Moje selo" u kojem govori o doseljavanju njezine majke iz Podravskih Sesveta u Otrovanec, nadničarenju početkom 20. st. u Špišić Bukovici, te o životu na selu prije Prvog svjetskog rata. Osim toga sačuvan je i njezin dnevnik sa zbirkom domaćih podravskih i drugih pjesama.
Ovo je njezin muž, moj pradjed, Ivan Tišljar (1894-1945.). Bio je stolar i radio u kući koja danas nosi kbr. 60 u Otrovancu (izgrađena 1921.). Ubili su ga na njegovom vrtu 1945. godine (pripadnici "nekakve" vojske). Ubijenog, pored kanala na kraju njegovog posjeda nisu ga nove tadašnje vlasti dale pokopati gotovo deset dana. Naredne, 1946. godine njegova supruga, odnosno Katarina, dala je postaviti raspelo, pored samog kanala, odnosno na mjesto gdje je ubijen. Pored kanala koji prolazi od Kladara pa sve do Velike Črešnjevice nakon Drugog svjetskog rata (ali i još od ranije) postojala je staza kojom su iz Kladara, Pitomače, Otrovanca... ljudi pješice odlazili u vinograde (Otrovanjski breg, Aršanj) ili na rad u polja podno Bilogore - tko je tamo imao zemlju. Izvorno raspelo više ne postoji (srušilo se oko 1983. godine). Godine 2003. sticajem okolnosti ponudili su mi na Đuretini njihovo staro drveno raspelo (koje su tada bili zamijenili novim, mramornim - izradio klesar D. Pankasz). Naravno, ja sam prihvatio i preselio ga i postavio na mjesto navedenog bivšeg raspela.
Na prvotnom raspelu, u podnožju, stajala je limena tabla sa natpisom kojega je osmislila Katarina Tišljar u spomen na svojeg ubijenog muža i kojega se još uvijek ljudi sjećaju. Tekst je bio slijedeći:

„Stani putniče, odmori se jedan čas,
Pomoli se jedan očenaš
Kojeg mojoj duši daš.
Tu me ljudi ubiše
I krv moju proliše.

Ne plačite djeco
Koja ste bez oca,
Jer to je san.
A još ćemo se vidjeti
Na sudnji dan."

Danas.

Nema komentara:

Objavi komentar

Izvrstan prikaz prastare kineske legende o nimfi iz rijeke Lou gdje su u rukopisu od prije tisuću i više godina naslikana stabla ginka! Možda je ovo neobićno, međutim ginko u Hrvatskoj raste već više od 230 godina - prema tome važno je predstaviti ovu izvanrednu obradu navedene legende, odnosno pjesme ! SJAJNO! Ovakva je priča: "Nimfa rijeke Lou (Luo)" - kopija originalnog slikovnog prikaza iz oko 1100. godine (dinastije Song) pjesme kineskog pjesnika Cao Zhi (192-232. g. prije n. e.) - je u podlozi ovog spota. Stara kineska pjesma govori o susretu, razmišljanjima i nemogućoj ljubavi pjesnika sa nimfom kineske rijeke Lou (Luo). Na slici su u više navrata prikazana stabla ginka. To je pjesma poznata pod originalnim nazivom "LuoShenFu". Originalni i najstariji slikovni prikaz iste pjesme potječe iz 4. stoljeća kineskog slikara-pjesnika Gu Kaizhi-a (cca.344-405. g.). U ovom video-foto spotu prikazana je ta pjesma na moderan način - digitalno obrađena. Watch and listen!